Opis |
Jegulja ima zmijoliko tijelo, prekriveno obilatom sluzi i sitnim ljuskama koje su vidljive samo kod odraslih primjeraka starijih od 4 godine. Malena i konična glava završava velikim ustima čije snažne čeljusti (donja je puno veća od gornje) skrivaju brojne male zubiće. Oči su male dok četiri naglašene nozdrve na gubici imaju važnu ulogu kod njušnog sistema. Jegulja nema zdjelične peraje, no leđna i repna su jako duge i povezane su s repnom tako da tvore jednu jedinu peraju. |
Stanište i ponašanje |
Pored rijeka, jegulja rado nastanjuje jezerca, kanale, jezera i potoke zahvaljujući komunikaciji koja postoji među njima. Osobito voli dna sa stjenkovitim odronima, stare konstrukcije, nosače i stupove mostova. No, jegulje se smještaju i u potopljenim stablima i drveću, u šupljim strmim obalama, u zapletenom korijenju. |
Način hranjenja |
Sa sigurnošću možemo kazati da jegulja nije izbirljiva. Kod takvog oportuniste, sve je zaista dobro došlo : ribe, riječni rakovi, vodeni spuževi, crvi, vodeni i zračni kukci, različiti otpaci. Jedino što joj može predstaviti problem je veličina plijena, jer jegulja ima dobar želudac, ali malena usta! Kada je jelovnik bogat, zna biti izbirljiva, pa čak i sitničava, no kada su vremena teška, ni najmanji mogući plijen ne prođe nezapaženo.
|
Razmnožavanje |
Nitko još nije vidio svadbeni ples ove ribe premda se svi znanstvenici slažu da se odvija u Sargaškom moru, na pučini pred Floridom. Izgleda da ženka oslobađa do milijun jajašaca koja da bi izišla iz njena tijela zahtijevaju pritisak velikih dubina koji postoji samo na tom mjestu. Prvi tragovi mlađi pojavljuju se nekoliko tjedana kasnije. Novorođenčad nosi topla Golfska struja. Kada jednom dođu do naših obala, nakon 2 do 3 godine, malene jegulje tada su duge 6 do 7 centimetara i izlaze na površinu približavajući se ušćima. |
Strani nazivi |
Eel (engleski); Aal (njemački); anguilla (talijanski); anguila (španjolski); anguille (francuski). |
Životni vijek : prosječno 15 godina, do 25 godina |