Ribe i ribolov

Jezerska zlatovčica živi u planinskim jezerima i voli hladnu vodu, a lovi se sa svim tehnikama koje omogućuju ribolov na velikim dubinama…

Postoje dvije vrste zlatovčice, jezerska koja uglavnom živi po alpskim jezerima i potočna koja obitava u izvorskom slivu nekih rijeka poput slovenskih ili rijeke Bosne.

Jezerska zlatovčica živi u vrlo dubokim planinskim jezerima, kristalno bistre, hladne i kisikom bogate vode. Ova riba ne podnosi veliku svjetlost ni osunčanost, stoga su joj najdraža obitavališta podvodne špilje i druge stjenovite nepravilnosti koje se nalaze na velikim dubinama, gdje je osvjetljenost slaba gotovo nepostojeća, pa se dakle može kretati i hraniti čak i u potpunom mraku.

Premda se po prilici hrani ličinkama i kukcima, osnovna su joj hrana pijori i ostala sitna riba među koje spadaju i jezerske pastrve.
Jezerska se zlatovčica najčešće lovi uz pomoć živog ili mrtvog pijora na sistemu, ali i s varalicom i umjetnom muhom.

Gdje i kada loviti jezersku zlatovčicu

Najbolje razdoblje za ribolov jezerske zlatovčice započinje početkom ribolovne sezone i traje do sredine srpnja. Vrlo aktivna, jezerska zlatovčica tada napušta velike dubine i približava se obalama. Dolazi loviti pijore koji su posebno ranjivi u to vrijeme jer se tada razmnožavaju.
Najbolji trenuci tijekom dana kada se može prevariti tu ribu koja izbjegava jako sunce i vrlo je osjetljiva na promjene osvjetljenosti, su rano jutro i kasna večer.

Ribolov kasnije postaje mnogo neizvjesniji zbog ljetnih vrućina. Čim temperatura vode prijeđe 16°C, što je često slučaj u kolovozu, jezerska zlatovčica se ponovno povlači u dubine, stoga za to vrijeme treba okušati sreću s jako teškim sistemima. No, od rujna pa do kraja lovostaja ribolov postaje ponovno plodonosan i ulovi su katkada brojni, nekada teški i do nekoliko kilograma.

Kada se pijor postavi na sistem, direktno se poveže s najlonom iz kotura uz pomoć običnog čvora, bez vrtilice ni predveza.

Ribolov s pijorom

Ribolov s pijorom jedna je od najučinkovitijih tehnika za lov jezerske zlatovčice. Pijor se može korisiti živ, a postavlja se na udicu kroz nos. Najprikladnije tehnike su čekajuća s olovom na dnu, ali se može koristiti i match tehnika s kliznim plovkom, ili tehnika s tonućom bombetom*.

Ukoliko se lovi s mrtvim pijorom, postavlja se na sistem s olovnom glavom koja omogućuje dostizanje velikih dubina. Sistem se sastoji od dvije udice, dvokrake i jednokrake koje se postave na komad upredenice, a učvršćene su pomoću kositrene žice. Težina olovne glave varira od 10 do 30 g prema dubini ribolovnog mjesta. Glede boje sve ovisi o meteorološkim uvjetima. Za sunčana vremena odaberite vrlo sjajnu, pozlaćenu olovnu glavu, a za oblačna vremena bolje je koristiti tamniju, prirodno “olovne” boje.

Planinska su jezera dostupna ribičima samo za vrijeme nekoliko ljetnih mjeseci, jer tijekom ostatka godine tu vladaju snijeg i led.

Varaličarenje i mušičarenje

Teške žlice, tonući vobleri, olovne ribice, silikonci postavljeni na teške olovne glave… i sve druge umjetne varalice koje su sposobne dosegnuti velike dubine, mogu se s uspjehom koristiti za ribolov jezerske zlatovčice.
Glede ribolovne akcije, mora biti nepravilna i kaotična i uvijek blizu dna. Cilj je oponašati ponašanje ranjene ili umiruće ribice koja nemoćno pada na dno, te s povremenim trzajima daje posljednje znakove života.
Ovisno o udaljenosti i dubini ribolova poželjno je povećati amplitudu svih poteza, jer prut i najlon apsorbiraju veliki dio pokreta. Pri najmanjoj anomaliji ili osjećaju težine bez oklijevanja snažno kontrirajte.

U vrijeme izlijeganja jednodnevki, u svibnju i lipnju, jezerska zlatovčica napušta svoja duboka skloništa, najčešće rano ujutro i kasno navečer, a i tijekom dana za oblačna vremena, i dolazi na površinu hraniti se kukcima koji izranjaju u velikom broju. To je jedini trenutak u godini kada je moguće uloviti jezersku zlatovčicu suhom muhom.

Potreban pribor za blinkanje sastoji se od dugog pruta, najmanje 3 metra, s vodilicama i vršnom akcijom. Kotur, napunjen krutim najlonom promjera od 0,26 do 0,30 mm, mora posjedovati solidnu kočnicu s mogućnošću progresivnog podešavanja i vrlo sporu brzinu namatanja.