"Razgovori na slatkim vodama"

Intervju sa šaranom

Novinar:
Prve zrake sunca počinju probijati gustu maglu koja potpuno prekriva jezero. Na obali ovog otoka nagoviješta se lijep dan kraja rujna.
Moj se današnji gost zove CYPRINUS CARPIO ili jednostavnije Šaran. Ima trideset i šest godina, dug je osamdeset devet centimetara i teži osamnaest kilograma. Poznat je po svojoj diskreciji i šutljivosti!
Dobar dan, gospodine! Oprostite mi, bit ću vrlo direktan, je li točno to što se o vama govori?

Šaran:
Da, ipak, imam puno toga reći… jer u prirodi je malo životinja koje dožive moju starost! Moja je povijest vezana za čovjeka! Moji su preci došli u vaše vode, ima skoro dvije tisuće godina, iz Azije. Zadržao sam blagu narav, mirnu snagu, kao i mudrost svojih predaka.

Novinar:
Šaran, istočnjački mudrac! Upravo kako sam i mislio!

Šaran:
Provodim dane savršeno sretan. Ima već jako dugo kako nemam svojih grabežljivaca, točnije od moje treće godine. Ovako velik i u ovako povoljnoj okolini, mogu spokojno živjeti. Nemam se više čega bojati, vodim se jedino svojim instinktom.
Upoznao sam, tijekom vremena, svaki i najmanji kutak te najmanji kamenčić svoje postojbine. Jednostavno živim sadašnji trenutak bez da se opterećujem pitanjima. Istinska sreća! Nije li to svačiji san? Neki kažu da sam rođen pod sretnom zvijezdom!

Novinar:
I kako izgleda vaš svakodnevni život?

Šaran:
Na dnevnom programu: ništa određeno! Hranim se, vrlo često rano ujutro i kasno navečer, a ostalo vrijeme se odmaram… eto, to su moje glavne aktivnosti. Moram reći da volim ništa ne raditi, posebno kad se svi oko mene uzvrpolje! Moj život teče bez većih briga.

Novinar:
Lijep život, sve u svemu! I to je tako 365 dana u godini?

Šaran:
A ne! To bi bilo previše lijepo! Moje se navike, mada doista čvrste, smjenjuju s godišnjim dobom. Ovog trena, recimo, kao i uvijek u jesen, uzimam duple obroke! Sve kraći dani i sve niže temperature navješćuju dolazak oštre zime.
Oprezan, kakav već jesam, popunjavam svoje rezerve prije velikih hladnoća! Istražujem dna bogata kukcima, prelazim ih nanovo od jutra do večeri!
Zimi, kad se vrijeme pokvari i voda rashladi, sklonim se u jednu rupu i svedem svoje aktivnosti na najmanju moguću mjeru. Živim od zaliha sala i strpljivo čekam ljepše dane!
U proljeće se budim. Prolazim mirno po čitav dan vodenim livadama, zaljevima, rukavcima, ukratko svim plitkim predjelima gdje se voda najprije zagrije. Posvuda obilje hrane… to je prava sreća!
Ljeti se izlazim rashladiti, no samo noću kad je sve tiho i mirno približavam se obali.

Novinar:
Život šarana nije ni najmanje monoton kao što sam mislio!

Šaran:
Ne vjerujte uvijek onom što vidite! U prirodi nije svaki put onako kako bismo željeli. Ja sam naučio… gledam život s ljepše strane! Ovdje, u mom svijetu, ja živim drukčijim ritmom od vas. Moje vrijeme protječe sporije od vašeg.

Novinar:
Nakon trideset šest godina provedenih na istom mjestu, što bi vas još moglo iznenaditi?

Šaran:
Priroda sa svojim naglim promjenama, periodima suša, prolomima oblaka…
Živim u istom okruženju kao i sve druge ribe i život mi nije ništa lakši. I ja se moram svakodnevno snalaziti da bih preživio. Imam iste probleme kao i drugi, samo su moja rješenja drukčija. Ali s godinama sam naučio da se sve na kraju dobro završi. Dakle, zašto se nervirati! Ja ostajem miran, ma što se desi! A zatim, radije pričam o zadovoljstvima života nego se žalim na sudbinu!

Novinar:
A što je s društvenim životom… ?

Šaran:
To je za mene najvažnije. Najviše volim šetati s prijateljima. Ima nas više desetaka svih doba i veličina. Baš je dobro živjeti među svojima!
Ponekad odemo daleko, ponekad samo prošećemo tu i tamo…
Podijelimo dobar obrok, ništa bolje za učvršćivanje veza među članovima grupe! A onda brbljamo… o prijateljima, o obitelji! To je zato jer je velika! Postoji moja loza Divljeg Šarana, sasvim zlatnih, prekrivenih ljuskama, ali postoji i Veleljuskavi Šaran koji ih ima samo nekoliko i također Goli Šaran koji ih uopće nema. Drugi su nedavno pridošli, kao naš rođak, Bijeli Amur koji je trenutno na glasu i jedan koji se najčešće sreće, Šaran Koi u tisuću i jednoj boji, svi o njemu govore…

Novinar:
… šaran baš i nije nešto šutljiv. Ne mogu ga zaustaviti…

Šaran:
… i Mramorni Šaran, ah… vrlo rafiniran, dostojanstven! Uostalom, svojim aristokratskim podrijetlom zaslužuje svoje pravo ime Aristichthys Nobilis. On jako sliči jednom drugom rođaku, Srebrnom Šaranu koji se hrani uglavnom algama…

[]

Prethodna ...

   

[Prethodna stranica | Home pageUvod  |  Vodič  |  Plan navigacije  | Slatkovodne ribe | Autorska pravaZakonski uvjeti  | Komunicirajte ]