MOJ PRVI PASTRVSKI GRGEČ

…još jedan iznenada iskoči iz vode, kao raketa…

“To je ludilo, ludilo…”, očito još uvijek pod šokom onog što je upravo vidio, Michel nije uspijevao završiti rečenicu. A nije ni trebao, dobro sam znao o čemu se radilo! Požurio sam po svoje stvari, posebno po kutiju s crvima. Srećom, sve sam bio unaprijed pripremio prije više od tjedan dana, zapravo već početkom lipnja.
Brže, brže… i ja sam, također, bio veoma uzbuđen… Pomisao na to ludilo činila me bolesnim! Konačno, nekoliko minuta kasnije, stigli smo na obalu kanala.

Bože dragi, vidio sam ih kako prolaze na samo nekoliko centimetara od površine vode vođeni neprekidnom uzvodnom strujom, čas jačom čas slabijom.
Na koljenima, skriven u travi, bacio sam svog crva. Nisam ga ispuštao iz vida. Znao sam da svakog trenutka može izbiti napad, to su mi dobro objasnili! Ruke su mi drhtale… ali bio sam spreman, spreman za kvačenje! Jer treba zakvačiti, i to su mi također ponovili desetak puta. I dok sam tako pažljivo promatrao, jedan se mali pastrvski grgeč približio mom crvu, drugi, puno veći, iskoči iznenada iz vode, kao raketa, ščepa moju vodenu kuglicu i nestane istog trena…

Ostao sam tako, zbunjen, jednim koljenom na zemlji, puknute strune, potpuno zapetljane i tužno obješene o moj štap… Imao sam 13 godina i pokušao sam uloviti svog prvog pastrvskog grgeča u kanalu Nivernais… Što se pak Michela tiče, nikad nije završio svoju rečenicu!!!

Regis GERARD

Prethodna ...

   

[Prethodna stranica | Home pageUvod  |  Vodič  |  Plan navigacije  | Slatkovodne ribe | Autorska pravaZakonski uvjeti  | Komunicirajte ]